Povratak Johna Robersona u reprezentaciju Bosne i Hercegovine otvorio je novu dilemu među navijačima: zbog čega je upravo on izabran, a ne Luka Garza?
Deficit na poziciji plejmejkera u bh. košarci prisutan je decenijama. Od Terrela Castlea, Henryja Domercanta, JR Bremera, Zacka Wrighta, Dijaya Coopera, Alexa Renfroea, pa sve do Johna Robersona, Xaviera Castanede i Luke Garze – kroz naš dres je do sada prošlo devet naturalizovanih igrača.
Pet godina nakon što je dobio bh. pasoš, Roberson se, igrom slučaja, vraća među Zmajeve. Sa 36 godina ponovo će biti prva opcija na poziciji organizatora igre. Njegova prošlosezonska statistika djeluje ohrabrujuće – skoro 19 poena po utakmici, pet asistencija i impresivnih 49% šuta za tri poena u dresu turskog drugoligaša Esenler Erokspora. Ipak, treba napomenuti da od aprila ove godine nije imao zvaničnih nastupa.
Roberson iza sebe ima bogato internacionalno iskustvo – od ABA lige i Slovenije, preko Švicarske, Švedske, Mađarske, Francuske, Rusije, Australije, Turske i Španije. U svim tim ligama ostavljao je trag kao pouzdan strijelac i šuter za tri poena, što je upravo kvalitet koji bh. selekcija najviše traži.
A zašto ne Garza?
Jednostavno – roster je već pretrpan visokim igračima. Nurkić, Kamenjaš, Halilović i Penava dovoljno pokrivaju unutrašnje pozicije, dok je manjak izražen na „jedinici“. Garza će zasigurno biti važan faktor kada uz njegovo ime ne bude stajala zvjezdica, ali trenutno reprezentaciji više nedostaje pravi plejmejker nego centar.
Atić, Gegić, pa i Musa u određenim trenucima mogu preuzeti ulogu kreatora igre, ali ne kao primarno rješenje. Zbog toga Roberson djeluje kao najlogičniji izbor – kako bi se rasteretio Arslanagić i ekipa dobila potrebni balans. U modernoj košarci spacing je presudan, a mjesto naturalizovanog igrača u bh. reprezentaciji već godinama logično pripada plejmejkeru.
Veće pitanje ostaje zašto nakon povrede Xaviera Castanede nije na vrijeme provjerena njegova spremnost. U tom slučaju možda bi se razmatrao i neki novi naturalizovani igrač, što je praksa mnogih evropskih reprezentacija koje uglavnom dovode strance iz Eurolige.
Sada za promjene nema vremena – ostaje da poželimo sreću Zmajevima i Johnu Robersonu, koji barem dobro poznaje sredinu u koju dolazi. Ako ponovi svoje sjajne procente šuta, mogao bi biti upravo ono što reprezentaciji trenutno najviše treba.
Komentari na članak