“Deda Mraz je već počeo s poklonima za Barbareza, ali za senzaciju 2025. godine trebat će ih još mnogo.”

Sergej Barbarez može biti zadovoljan svojom prvom kalendarskom godinom na čelu reprezentacije Bosne i Hercegovine, iako su Zmajevi još uvijek daleko od nivoa koji bi im osigurao realne šanse za plasman na Svjetsko prvenstvo 2026. godine. Za takav podvig, mnoge stvari će se morati poklopiti – uključujući i nešto više “poklona” koje bi Deda Mraz mogao donijeti u novoj godini

Pozitivni trendovi i napredak

Barbarezov dolazak na kormilo donio je niz pozitivnih promjena. Navijači su ponovno zagrijani za reprezentaciju, a tim je osvježen s više od deset novih igrača. Remi protiv Nizozemske u Zenici idealno je zaokružio godinu – bez euforije, ali s dovoljno ohrabrenja da se vjeruje u bolje rezultate u 2025. Reprezentacija sada djeluje kao ozbiljna ekipa koja vrijedi pažnje i podrške.

Najveći napredak Zmajevi su pokazali u mentalitetu. Postali su tim koji ne odustaje i ne pada, čak ni protiv jačih protivnika. Ekipa koja je ranije djelovala bezopasno protiv Luksemburga i Slovačke, sada stvara prilike i u prvoj i u posljednjoj minuti, čak i kada gubi s većom razlikom.

Izazovi i slabosti

Ipak, još uvijek nedostaju stabilnost i uigranost. Kritičari ističu da Barbarez nije uspio definisati idealni početni sastav i formaciju. Pored toga, kvalitet igrača u velikoj mjeri ograničava potencijal reprezentacije. Većina igrača dolazi iz drugorazrednih ili trećerazrednih liga, dok samo nekolicina nastupa u najjačim evropskim prvenstvima. Iskusni Edin Džeko, često povrijeđeni Sead Kolašinac, te standardni Ermedin Demirović i Benjamin Tahirović čine okosnicu tima, ali njihova uloga nije dovoljna za ozbiljan iskorak.

Šta je potrebno za napredak?

Barbarez se mora osloniti na daljnji rast ključnih igrača. Transferi poput prelaska Jusufa Gazibegovića u Köln donose optimizam, ali od presudne važnosti će biti njihova afirmacija u timovima jačih liga. Zimski transferi Tahirovića i Dedića u ambicioznije sredine mogli bi značajno poboljšati šanse Zmajeva u nastavku kvalifikacija.

Uz to, tim mora raditi na ofanzivnijem pristupu, posebno protiv slabijih protivnika poput Kipra i San Marina. Ofanzivna igra, kao u eri Safeta Sušića, možda je jedini način da se iskoriste snage veznog i napadačkog reda, koji su na višem nivou od odbrane.

Neophodan je i pouzdan golman – neko ko može pružiti stabilnost odbranom očekivanih lopti i učestvovati u izgradnji igre. Bez toga, svaka ideja o plasmanu ostaje teško ostvariva.

Realna očekivanja

Plasman na Svjetsko prvenstvo 2026. godine bio bi senzacija, ali ne i nemoguća misija. Ipak, za ozbiljnije rezultate na velikim takmičenjima potrebno je više od trenutnog potencijala. Tek kada naši igrači postanu standardni u elitnim evropskim klubovima, a domaći fudbal počne proizvoditi kvalitetne talente, možemo očekivati stabilne uspjehe.

Za sada, Barbarez i Zmajevi moraju graditi tim i vjerovati u sebe, dok čekaju sreću koja prati hrabre i poštene. Veliki uspjeh zahtijeva strpljenje, ali i sistemski rad, koji bi se tek u godinama koje dolaze mogao isplatiti.