Oca su mu ubili u BiH, a nevjerna žena ga je dokrajčila: Postao je misterija fudbala, a sada je otvorio dušu

Slovenski fudbaler Josip Iličić, nekadašnji miljenik fudbalskih fanatika zbog svog majstorskog umeća na terenu, otkrio je koliko su životne borbe oblikovale njegovu karijeru i odluku da se povuče iz vrhunskog fudbala.U iskrenom intervjuu za španski “AS”, Iličić je otkrio da je bio na pragu transfera u Napoli, ali i da su razgovori sa Carlom Ancelottijem o životu i fudbalu ostavili dubok trag na njega.

“Sve je praktično bilo završeno. Prihvatio sam, razgovarao sa trenerom koji mi je rekao par stvari o fudbalu a onda smo govorili o životu. Ali, Atalanta je na kraju odlučila da me ne pusti. Bio sam im jedan od najvažnijih igrača.

Ancelotti mi je govorio o životu u Napulju, što je i esencijalno jer smo ljudi prije nego fudbaleri. Govorio sam o tome i sa Mertensom i tadašnjim sportskim direktorom Giuntolijem.

Bio sam ubijeđen, želio sam da odem tamo da osvojim prvenstvo, igrao sam sjajno, fizički sam bio ‘životinja’ – rekao je Iličić.Uprkos teškim trenucima koje je donio Covid, Iličić je pronašao sreću i svrhu povratkom u domovinu, gde sada nastupa za Maribor i uživa u svakodnevnim radostima života, daleko od tereta profesionalnog fudbala.”Počeo sam da se osjećam drugačije.

Više sve to nisam mogao da podnesem, kada mentalno niste dobro nećete dugo potrajati ni fizički. A, ako ne mogu da dam sve od sebe, radije ću napraviti korak unazad. Nisam prihvatio da budem na klupi i fudbal nije samo pitanje novca. Inače bih otišao u Kinu ili Saudijsku Arabiju.

Fudbal je ljubav, otkako sam počeo da hodam lopta je uvek bila uz mene – ističe, a potom dodaje:”Tokom covida, poslije mjesec dana izolacije tražio sam od kluba da idem. Previše sam patio bez porodice. Kada sam stigao kući shvatio sam da je to to što mi je potrebno i da fudbal više nije za mene.

Kada igrate na svaka tri dana znači da stalno putujete, da nemate privatan život, a nisam mogao da prihvatim da me porodica gleda kako patim. Poslije svega sam se osjećao kao dijete, sretno.”

Bergamo je bio žarište covida u Italiji. Mrtvi ljudi bili su na cesti, a Iličiću je sve to uništavalo. Počela je tada priča i da ga žena vara te ga je navodno i to dodatno uništilo iako ta priča nikad nije potvrđena.

Iličić je rođen u Prijedoru u BiH. Roditelji su mu Hrvati, a sa samo godinu dana Iličić s majkom i bratom bježi u Sloveniju nakon što im je otac ubijen.

Bila je to prva tragedija koja ga je obilježila. U Sloveniji je tako rastao i počeo svoju karijeru.Mogao je birati između Hrvatske, BiH i Slovenije, a on je na to rekao: “Odrastao sam u Sloveniji, oni su mi dali sve, i logično je da igram za njih. Iako se ja osjećam i kao Hrvat, i kao Bosanac i kao Slovenac…

Rođen sam u Bosni, obitelj mi živi u Hrvatskoj, nije bilo kako za odabrati, ali Slovenija mi je dala sve i teško se vraćati natrag i razmišljati što bi bilo da sam odlučio drugačije. Tko zna, možda nikad ne bih ni zaigrao za hrvatsku reprezentaciju.”

Raport.ba