Piše: Nedim SelimovićFudbalska A reprezentacija Bosne i Hercegovine izgubila je sinoć u Zenici od Mađarske (0:2). Drugi je to vezani poraz reprezentacije BiH i ukupno peti pod komandnom palicom Sergeja Barbareza na klupi reprezentacije iz šest utakmica. Gledajući statistički, Barbarezov početak na klupi reprezentacije je očajan. Međutim, uzmemo li u obzir da su “Zmajevi” u junu bili sparing partneri Engleskoj i Italiji, a potom započeli takmičenje u Ligi nacija A sa nadmoćnijim protivnicima kao što su Njemačka, Nizozemska i Mađarska, pitanje je da li je reprezentacija mogla više, pa čak i da je sa klupe vodi recimo Jose Mourinho, a na trenerski početnik poput Sergeja Barbareza!
Zbog toga, neophodno je da se bosanskohercegovačka sportska javnost vrati u realnost. BiH godinama ne pripada vrhu evropskog reprezentativnog fudbala i ako se zanemari uspjeh u Ligi nacija pod komadnom palicom Roberta Prosinečkog i Ivayla Peteva, vidjet će se da BiH u kvalifikacijama isključivo popunjava grupu te da kroz kvalifikacije već odavno nemamo šansi za plasman na veliko takmičenje. Dakle, dva posljednja baraža igrali smo isključivo zahvaljujući novom UEFA formatu , gdje smo iskoristili šansu i dva puta u Ligi nacija B osvojili prvo mjesto u grupi. Barbarezu na ruku ne ide, što za razliku od svojih brojnih prethodnika na raspolaganju nema igrače poput Miralema Pjanića ili Radeta Krunića u najboljim godinama te što njegov današnji tim uglavnom čine igrači koji su relativno kratak period u reprezentaciji. Izuzev Edina Džeke i Seada Kolašinca te povratnika Ermina Bičakčića, danas u reprezentaciji ne postoji niti jedan igrač koji pamti “bolje dane”… Igrači poput Gigovića, Huseinbašića, Tahirovića, Burnića, Bajraktarevića, Tabakovića, Katića, nemaju zajedno ni dvadesetak utakmica u reprezentativnom dresu.Gledajući utakmice u Ligi nacija, BiH je pokazala određeni kvalitet, ali zbog “crnih rupa” u igri, nije u dosadašnjim susretima ostvarila povoljniji rezultat. Ako uzmemo u obzir da su Nizozemska i Njemačka apsolutni favoriti u grupi, BiH je svoju šansu za opstanak u Ligi nacija A tražila protiv Mađarske, koja je za razliku od naše selekcije kroz kvalifikacije prošla na posljednje Evropsko prvenstvo. Mađari su reprezentacija koja je godinama unazad imala trend rasta, za razliku od naše reprezentacije, a ako ćemo pogledati i statistiku, onda ćemo vidjeti da Mađare nikada nismo ni pobijedili. Dakle, u paklu Lige nacija A, gdje nam objektivno nije mjesto, BiH je jedinu šansu tražila protiv protivnika, koji je ruku na srce jači protivnik od selekcije koju na raspolaganju ima Sergej Barbarez.
BiH je protiv Mađarske dobar dio utakmice bila bolji protivnik na terenu. Ostaje žal zbog prouštenih šansi u uvodnom dijelu meča, kada su Jusuf Gazibegović i Benjamin Tahirović bili neprecizni. Sa druge strane, dva pogotka smo primili prilično jefitno. U situaciji kada teško daješ, a olako primaš pogotke, teško da možeš očekivati nešto više od poraza ili eventualnog remija. Utakmice u Ligi nacija, nisu neko specijalno mjerilo, ali pravi je problem što još uvijek nismo vidjeli kako bi BiH igrala protiv protivnika koje je neophodno pobijediti u kvalifikacijama kako bi bila u igri za plasman na veliko takmičenje. Jasno i da su kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo teške i da je put na Mundijal mnogo teži od EURO-a, gdje na velika takmičenja od 2016. godine ne idu reprezentacije koje se samo ne trude čekirati kartu za let. A naša reprezentacija se baš trudila da prokocka svaku šansu!Barbarezovo selektorsko putovanje započelo je kao sizifovski posao. Jasno, vrijeme je ključni faktor koje je neophodno Barbarezu i njegovom stručnom štabu kako bi sklopili reprezentaciju, učinili je kompaktnom i konkurentnom za plasman na veliko takmičenje. Javnost, ali i čelnici NS BiH trebali bi biti strpljivi. Uostalom, krajnji cilj, kada je obznanjeno da će Sergej biti selektor, bile su kvalifikacije za Euro 2028. Odstupi li se od tog plana u narednom periodu, ponovo ćemo biti na početku i počet ćemo lutati. Prošlost je pokazala da to ne donosi ništa dobro!